Mokre ulice noću
11.04.2007., srijeda
Subotnja večer u utorak
|
Tamo je uvijek mračno. Kažu da su i drugdje kolodvori takvi. Znam i sama za neke da jesu. Mračno je. I lijepo. I mirišem na njega. Mrzim rastanke i dok riječki autobus zamiče iza ugla u grlu mi je knedla. Ne plače mi se. Stvarno ne. Samo ta knedla. I utorak navečer miriše na subotu. Ulazim u McDonalds. Frape od vanilije je hladan, večer je topla. Prsti su mi ledeni. Možda sam ovime uništila njegov miris. Ostaje mi da ga sanjam. |
20.03.2007., utorak
"Hoces se sanjkat?" neću.
|
Trenutak prosvijetljenja. To sam doživjela jutros kada sam napokon uspjela ispisati točnu kombinaciju korisničkog imena i šifre i ući u svoj blog. Nisam odmah zaboravila. Prvo sam bila lijena, ako se lijenošću može nazvati svakodnevno štrebanje par sati kako bih postala kvalitetan akademski građanin. Blja. I danas mi dođe ta poruka u sedam ujutro: "Hoces se sanjkat?" Neću. I ne znam ima li to veze s tobom. Možda ima više veze sa zimom koje nije bilo kad mi je trebala, pa mi sad ne treba. Ni tebe nije bilo kad sam htjela, a sad neće biti mene. To mi uopće nije tužno. Mene zanima nešto drugo. Jeste li i vi u proljetnom raspoloženju? Vrijeme je poblesavilo, kroz prozor vidim samo snijeg na drveću i krovovima, ali ako ne gledam kroz prozor osjećam se kao da je vani proljeće. Hoću se prehladit ako izađem van u starkama i laganoj majici? Hoću proljeće. To mi već je malo tužno. Ne želim danas u školu. Ne želim se grudati. Ne želim oblačiti marte. Ali nitko me ništa ne pita. |
27.01.2007., subota
U prozoru
|
Djevojka mojih godina sjedi u fotelji, iza prozora prizemnice s podignutim roletnama i gleda u televiziju. Djevojka. Ili djevojčica. Ne znam gdje pripadamo mi sedamnaestogodišnjakinje. To možda nitko ne zna. Shit, zaboravila sam na Gilmorice. U to gleda ona. Ta djevojka-djevojčica. Na trenutak poželim da stanem tu kod prozora i gledam u seriju, ali ipak koračam dalje. Ulice su mokre i mračne. Hodam pored malih kuća koje su tužne i lijepe i tople. Mrzim ovaj grad. Volim ovaj grad. Djevojka ili djevojčica? "Imaš lijepe oči kad se smiješ" kaže taj neki dečko i znam da sam se zarumenila i znam da sam bila djevojčica. I šta mu to znači? Lijepe oči kad se smijem. Djevojčica. A kad smo se ljubili, ja i jedan drugi, bila sam djevojka. Htjela sam da smo sami i htjela sam sve. Uvijek sam htjela sve. Djevojka. Srce mi lupa i neću više misliti o njemu. Nije više moj, nisam više njegova. U blizini se čuju crkvena zvona. U ovom gradu sve je u blizini. Shit. Zaboravila sam na Gilmorice. |
